Normativi i radni nalozi: kako znati koliko proizvod stvarno košta
Cijena koštanja izračunata iz normativa govori koliko bi proizvod trebao koštati. Koliko stvarno košta, vidi se tek kad se normativ usporedi s radnim nalogom.
Većina proizvodnih tvrtki zna prodajnu cijenu svakog proizvoda napamet. Na pitanje koliko taj proizvod košta, odgovor je obično brojka iz kalkulacije napravljene kad je proizvod uveden. Između te brojke i stvarnosti često stoji razlika dovoljno velika da pojede cijelu maržu.
Normativ je plan, radni nalog je stvarnost
Normativ (sastavnica) opisuje što je potrebno za jedan komad ili jednu seriju: koji materijali, u kojim količinama, koje operacije i koliko vremena na kojem stroju. To je recept.
Radni nalog bilježi što se pri izradi stvarno dogodilo: koliko je materijala izdano, koliko je sati utrošeno, koliko je komada ispalo ispravno, a koliko je otišlo u škart.
Normativ odgovara na pitanje koliko bi trebalo koštati. Radni nalog odgovara na pitanje koliko je koštalo. Tvrtka koja ima samo prvo radi s pretpostavkom, a ne s podatkom.
Od čega se sastoji cijena koštanja
- Izravni materijal. Količina iz radnog naloga pomnožena s nabavnom cijenom. Ovdje se skriva prva zamka: cijena iz zadnje nabave i prosječna cijena zalihe mogu se razlikovati više nego što mislite.
- Izravni rad. Sati utrošeni na nalog pomnoženi s troškom sata. Trošak sata nije neto plaća, nego ukupan trošak zaposlenika podijeljen s efektivnim satima rada. O tome pišemo u članku koliko poslodavca stvarno košta zaposlenik.
- Rad stroja. Amortizacija, energija, alat i održavanje, svedeni na sat rada.
- Opći troškovi proizvodnje. Najam hale, voditelji, kontrola kvalitete, grijanje. Ne mogu se pripisati jednom nalogu, pa se raspoređuju po ključu, najčešće po satima rada ili stroja.
- Škart i dorada. Materijal i vrijeme utrošeni na komade koji se nisu mogli prodati.
Gdje se brojke najčešće raziđu
Normativ je zastario. Postavljen je kad je proizvod uveden i od tada se promijenio dobavljač, debljina lima ili redoslijed operacija. Nitko ga nije ažurirao jer za to nije bilo razloga dok se cijena nije počela provjeravati.
Škart nije uračunat. Ako od sto komada pet ode u otpad, materijal za tih pet platili ste, a prodali niste. Normativ bez postotka otpada podcjenjuje trošak upravo za taj iznos.
Priprema se ne računa. Namještanje stroja traje jednako za seriju od deset i od tisuću komada. Kod malih serija priprema može biti veći trošak od same izrade, a u kalkulaciji je često nema.
Vrijeme se ne mjeri, nego procjenjuje. Operacija je u normativu upisana kao četiri minute. Stvarno traje šest, jer se čeka materijal, alat ili kontrola.
Opći troškovi se dijele napamet. Ključ raspodjele postavljen prije nekoliko godina više ne odgovara tome kako proizvodnja izgleda danas.
Primjer
Uzmimo proizvod s prodajnom cijenom od 100 EUR. Brojke su izmišljene, ali odnosi su tipični.
| Po normativu | Po radnom nalogu | |
|---|---|---|
| Materijal | 42,00 | 45,50 |
| Rad | 18,00 | 23,00 |
| Stroj | 9,00 | 9,50 |
| Opći troškovi proizvodnje | 11,00 | 11,00 |
| Cijena koštanja | 80,00 | 89,00 |
| Marža | 20,00 | 11,00 |
Materijal je skuplji jer su tri komada od sto otišla u škart i jer je cijena lima u međuvremenu porasla. Rad je skuplji jer je priprema stroja trajala dulje od planirane, a serija je bila manja. Nijedna od tih razlika nije dramatična. Zajedno su prepolovile maržu.
Tvrtka koja gleda samo lijevi stupac misli da na proizvodu zarađuje dvadeset posto. Daje popust od deset posto važnom kupcu i vjeruje da joj ostaje još deset. Stvarno joj ostaje jedan.
Što se s tim podatkom radi
Usporedba normativa i naloga nije sama sebi svrha. Iz nje slijede konkretne odluke:
- Ispraviti normativ tamo gdje se odstupanje ponavlja, da kalkulacije i ponude polaze od točnih brojki.
- Promijeniti cijenu ili minimalnu seriju za proizvode na kojima se stvarno gubi.
- Pronaći uzrok škarta, kad se vidi da je vezan uz određeni stroj, smjenu ili dobavljača.
- Usmjeriti prodaju prema proizvodima koji stvarno nose maržu, a ne prema onima koji je imaju samo na papiru.
Što je potrebno da bi se to moglo pratiti
- Materijal se izdaje na nalog, a ne općenito “u proizvodnju”. Bez toga se utrošak ne može vezati uz proizvod.
- Vrijeme se bilježi po nalogu i operaciji. Dovoljno je početak i kraj, s terminala ili čitača, bez papira koji se prepisuju na kraju smjene.
- Škart se evidentira s količinom i razlogom.
- Normativ ima vlasnika i datum zadnje izmjene.
- Odstupanja se pregledavaju redovito, najbolje jednom mjesečno, uz kontroling koji ih prevodi u novac.
U tablicama je to teško održati, jer svaki od tih podataka nastaje na drugom mjestu i u drugo vrijeme. Zašto, opisali smo u članku o Excelu u proizvodnji.
Ako želite znati koliko vaši proizvodi stvarno koštaju, javite nam se. Možemo krenuti od analize nekoliko proizvoda na postojećim podacima, a zatim vidjeti što treba promijeniti u evidenciji da ta slika bude stalno dostupna.